Sabahudin
Hadžialić
Doc.dr.sci i Dr. Honoris Causa
Sarajevo,
BiH
TATJANA DEBELJAČKI
IBRAHIM HONĐO
NEKA TAKO BUDE ODNEGOVANO
Sudbina beščašća omeđila je
generaciju u potrazi za smislom. Smisao potrage je bio usmjeren traženju
ljudskog dostojanstva, dok je ljudsko dostojanstvo opstajalo zahvaljujući
smislu vlastite opstojnosti.
Tatjana i Ibrahim su dva
potpuno uobličena ljudska kapaciteta koja humanistički streme objedinjavanju
ljubavi, altruizma i ciljanoj namjeri da etiku, ali i estetiku opstojnosti
postave na pijadestal budućih nadanja.
Toplina naslova ove knjige
dovoljno govori za sebe, nenametljivo uspijevajući na samom početku otopiti
moguće predrasude čitalaca. Odnjegovati je višeslojna riječ za koju je
potrebno, vrijeme, strpljenje, ali i dovoljna hrabrost u vremenu beščašća,
licemjerja i hipokrizija ljudske pojavnosti.
Valovi nadahnuća nesputano
reflektuju sopstvene nade, dok prolazim stazama erogenih zona (ne diraj...)
u knjizi koja govori a istina jeste u fantaziji laži dok smo u nemogućnosti
upoznati Boga sumnjajući u sve i svja bivajući zaključani u tijelo slikara...
Da, nije potrebno posebno
izdvajati retke bilo koje pjesme, kako Tatjanjine, tako i Ibrahimove, obzirom
da se pred nama rasprostire prekrasni ćilim raznovrsnih, tananih usmjerenja
poetske misli.
Kada se budete vraćali
njihovim pjesmama, a sigurno hoćete, nemojte zaboraviti: Nije teško pisati.
Teško je znati pisati. Oboje itekako znaju... pisati. U knjizi koja govori.
Nama.
NEKA TAKO BUDE
Neka bude
kamen gore
i kamen
dolje
i kamen
na uzglavlju
i kamen pod nogama
neka
zemlja bude kamenita
i oba
neba kamena
na kojima
nema zvijezda
ni sjaja do kamenog
neka iz
kamena teče voda
čista i
bistra ko suza majčina
i neka
teče diljem planete
neka to
bude moj zanos
koji će
useliti u ljudske duše
tako da
svako ćuti ljubav
i s
ljubavlju diše i odiše
neka
ljubav teče poput rijeka
svim
ljudskim venama
i neka to
bude
jedino
prokletstvo čovjekovo
i neka se
spominje samo čovjek
ljudskost
i ljubav
i neka
svako ima svega u izobilju
i neka se
svako sebe sjeća
i svoga
djela
i neka
sve to prekrije kamen
i zaštiti od umiranja.
IBRAHIM HONĐO
ODNEGOVANO
Folkor
mita
tačka na
koži zemlje.
Svetluci
plavi
ruke
galaksije,
sintetičke
boje
borbenog
lica
osvajač,
boliš me
sfere
probijene
preko
glave...
Bdenje
razloži
sazvežđe
žedno
udahnuše
utrkuje.
Milovanje
utočište,
greh
bičuje.
Odnegovano
zeleno
vrištave
strasti!
Žar
letnje bajke.
Srešćemo
se u dvorani večeri.
u
zvezdanom ogrtaču?
Noć
donosi kraj u vreme cvetanja.
Preko
koje ulice do lavirinta?
Prošaputana
zora
kuje
zaveru,
vruće iza
kulisa.
TATJANA DEBELJAČKI
.JPG)
